Ako smrt znači vječan zalazak čovjekov među zvijezdama, onda je to riječ koju ne bih rekao. Riječ smrt, u slučaju Josipa Broza nema nikakvih šansi. Slabašno je umiranje da bi ga od ljudi odvojilo, zauvijek. Zato neću o smrti, meni se o životu govori. Meni se o Užičkoj govori kao konačištu putnika koji je poslije dugih dana, i dugih noći, sretno umoran a više mudar i vedar, prilegao među cvijeće da u miru predahne. Nahodao se, Tito, životom, uspravno. Ova knjiga, koja je namjenjena za mlađu generaciju i generacije koje dolaze, treba da dođe u što više ruku, i da se budući čitaoci osjete ponosnima što je takav čovjek bio na čelu naše kolone.