Pero Zubac nije tek individualna poetska nego masovna pojava u jezički našoj a po značaju evropskoj literaturi. Rijetki su autori kod nas i okolo u čijem književnom opusu se tijesni 50 poetskih zbirki, 20 knjiga pjesama za djecu, 16 antologija jugoslovenske i strane poezije, neregistrovan broj libreta od opere i filmskog scenarija o ljubavi Laze Kostića i Lenke Dunđerske do libreta za oratorije i kantate najzačajnijih praznika nezaborava u bivšoj, umorenoj državi, knjiga eseja, parodija, podjednako neznan broj TV znanih djela, predgovora, pogovora il’ osvrta na knjige poletaraca i besmrtnika pisane riječi kod nas… Od vremena „Kiša” niže ih u isti lirski đerdan, samo njemu nalik sonetni vijenac ljubavi s akrostihom – posvetom svima i svemu što smo voljeli i nikad nismo prestali. „Sestra moja samoća“ je još jedna zbirka poezije Pere Zubca, Everesta literarnog zemljopisa rodne Bosne i Hercegovine, sudbinske Vojvodine i prigrljene Jugoslavije.