Kratke priče Zorana Kurtovića, priče su o ljudima, snovima, strahovima, putovanjima... Njegove priče vole da odjenu lice o kome priča u odore koje priča želi da ono nosi, pa čak i da razmjesti njegove dane onako kako on misli da je to najbolje… A i sam zaplet priča zna da osmisli, i da ličnosti postavi na najbolja mjesta, i da im najneusiljenije poze odabere, i potrebnim pokretima da ih snabdije, i riječima da ih nauči, onim riječima koje oni treba da kažu da radnja bude prirodna, likovi životni i da niko u priči nikada priču ne prepozna...