Nakon događanja 1992.-1995. u Bosni i Hercegovini, rat je ponovno gotovo nezaobilazan motiv; potreba pisanja i iznošenja na svjetlo dana jedan od hiljadu načina na koje je taj rat mučio, ponižavao, doživotno traumatizirao i uništio brojne obitelji, generacije nedužnih ljudi. Sadržaj knjige Nadana Filipovića „Kroz karavakat“ nije smješten u nevrijeme bliskih nam događanja u našoj zemlji, već u vrijeme Drugog svjetskog rata. A mogao je. Jer, karavakt je nevakat svakog rata. No, Filipović u uvodnim napomenama podcrtava da je njegov glavni junak, Rušid, stvarna ličnost, te da će se u svojoj „priči“ oslanjanjti na stvarnost i stvarnosnu građu. Zato rukopis sadrži „sirove“ dokumente – spiskove ubijenih, tekstove proglasa, stihove himni i veličanja „svojih“, što ima nespornu motivacionu i dokumentarnu funkciju.