Trokut Markovinine putanje čine spojevi triju njegovih adresa: korčulanske, splitske i mostarske, a u njegovom se središtu, simbolički više negoli matematički, nalazi Neum, o koji se autor spotaknuo i zastao, spreman da nas upozna s boljim, prošlim vremenom ovog grada, koji on ne vidi kao konačnu nepovratnost koju treba pamtiti, nego i kao ideju koju treba ugraditi u sva naša promišljanja budućnosti, ako s budućnošću uopće računamo. Autor u svojim zapisima kombinira svoj povjesničarski nerv, svoje znanje, ali i posve subjektivni rakurs iz kojeg gleda jedan kompleksan prostor iščitavajući ga kao palimpsest i otkrivajući sve njegove slojeve.