U svojoj suštini, i naizgled paradoksalno, Pabirci iz budućnosti su dokument amoralnog bezumlja aktualne sadašnjosti i alternativnih prošlosti naroda slavenske kulture koji nastanjuju geografsko područje Balkanskog poluotoka. Ovo djelo će, čitatelju donekle upućenom u umjetničku i filozofsku književnost, prizvati u sjećanje Pohvalu Ludosti Erazma Roterdamskog – kako zbog njegovog pretežito satiričnog tona, tako i zbog izvanredne erudicije autora. Uistinu, Pabirci iz budućnosti su jedinstvena futuristička kronika visoko intelektualne proze, višeslojne narativne strukture i reskog humora; no, njihov najvrjedniji doprinos emocionalnom životu pojedinca i političkoj uobrazilji društva je ipak ponuđena mogućnost temeljne katarze, koja, za razliku od Aristotelove, djeluje putem medija komedije i groteske.