Bursać nam je, eto, nekad bio Nikoletina, a danas nam je Dragan. Blagi, dobri Gaga za nas prijatelje, a plećati Draganetina za dušmane, fašiste i njihove pomagače, ponio je svoje teško prezime - mobiliziran baš kao prvi i pravi Nikoletina, pa baš kao i on odmetnut u partizane - da nastavi tamo gdje je njegov slavni rođak stao: s prstom na tastaturi kao na obaraču, „mitraljezac golubinjeg srca“ opkoljen višestruko nadmoćnijim neprijateljem, na čuki na kojoj je svakom čestitom Bursaću vazda bilo mjesto. I jezik je njegov ćopićevski, krajiški, onaj na kojemu ljubav grmi, a revolucija pjeva, sav narodski i narodan, da ga bolje razumiju u narodu koji se Bursaćevih odrekao. Rijetki su i teški poštenje i čast s kojim se tako grmi i pjeva, pa nema u Bosni i Hercegovini usamljenijega i težega prezimena da ga čovjek sa sobom ponese, nego što je to slavno prezime Dragana Bursaća.