Autorica Nataša Bartula Hebert posvećuje svoj romaneskni tekst jednoj izuzetnoj ženi iz srednjovjekovne bosanske povijesti, Katarini Kosači koja se udaje za bosanskog kralja Stjepana Tomaša Kotromanića. Rukopis polazi od trenutaka samoće Katarine Kosače Kotromanić u Rimu, u izbjeglištvu, daleko od domovine, kada se odmotava povijest, priča i strašni udes srednjovjekovne bosanske kraljevine pred rušilačkim naletom Osmanske vojske. Autorica često koristi povijesne činjenice i događaje te ih planski uokviruje u pripovijedni sadržaj koji dobija romanesknu formu. Imaginacijska struktura postaje vidljiva forma empatije, dubokog razumijevanja i ljubavi prema Katarini.