...Nisam vam pričao o Nikoli Tesli i Melaniji Tramp, jer o njima sve znate, a oni su samo vrh ogromnog brijega koji čine naši ljudi na ovu stranu okeana, brijega koji raste i tone u isto vrijeme. Raste tako što mi i dalje - i kad nema ratova - imamo razloga da bježimo na ovu stranu, a tone tako što sa svakom novom generacijom rođenom ovdje, sa svakim novim brakom i miješanjem, sve je više pravih Amerikanaca među nama, a sjećanja na porijeklo blijedi i nestaje. Vrijeme sve ravna, poravnava i poravnava, i svodi nas na livade svakog proljeća prekrivene novom travom, ispod koje su brižno složene kosti i predaka koji su prošli kroz Blajburg, i onih što su preživjeli Jasenovac ili Srebrenicu, i pobjednika i gubitnika u našim ratovima, žestokih kao i nas kojima je nacionalnost samo genetska oznaka a međusobna ubijanja naše zajedničke tragedije, milionera i prosječnih Amerikanaca koji su rođeni s tu stranu velikog mora. Sve se tu, šest stopa ispod zemlje, poravna i svede na jednu priču, vječni mir i tišinu, bez izuzetka...