Priča o sarajevskoj Hagadi zaista je jedinstvena. Knjiga, nastala negdje kod Barselone oko 1350. godine, stigla je u BiH u šesnaestom vijeku, zajedno s Jevrejima Sefardima, prognanim iz Španije. Nakon što je stotinama godina u Sarajevu korištena za praznike, Hagada je 1894. godine prodana Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Tokom Drugog svjetskog rata, direktor muzeja Jozo Petrović i kustos Derviš Korkut spasili su je od Nijemaca, rekavši visokom njemačkom oficiru da je već iznesena iz muzeja. Jedna od legendi kaže da je tokom Drugog svjetskog rata Hagada bila zakopana ispod praga jedne džamije na Bjelašnici. U posljednjem ratu u BiH, Hagadu su spasili profesor doktor Enver Imamović i četiri policajca, koji su pod kišom granata i snajperskih metaka, knjigu izvukli iz muzeja i odnijeli je u sef Narodne banke. Profesor Imamović kaže da je veoma sretan što je danas Hagada prevedena na engleski i bosanski jezik. “Biće vrlo pristupačna svima koji se interesiraju za to kulturno i vjersko blago naših sugrađana Jevreja koji s nama ovdje žive još od početka šesnaestog stoljeća“, kaže on. Kulturna i istorijska vrijednost originalne Hagade, koja se čuva u Zemaljskom muzeju BiH, je neprocjenjiva. Materijalna vrijednost je zadnji put, 1992. godine, tokom velike izložbe Jevreja Sefarda u Madridu, procijenjena na sedam miliona dolara. „Čuli smo tokom rata priče da je vlada u Sarajevu prodala Hagadu i kupila oružje i municiju“, kaže profesor Imamović. On dodaje da su te priče prestale kada je Hagada pokazana svjetskoj javnosti u opkoljenom Sarajevu 1995. godine, sa ogromnim mjerama osiguranja. Za BiH i Jevreje koji žive u njoj, Hagada je znatno više od bilo kakve materijalne vrijednosti , ona je dokaz njihovog prisustva u ovoj zemlji u proteklih pet vijekova.