Novi roman Jasne Šamić, Duhovi Petnaestog arondismana, bavi se bijelim Rusima, naseljenim u Parizu, i njihovim sadašnjim potomcima, kao i Rusima koji od nedavno žive u Normandiji. Ono što ih ujedinjuje, pored nostalgije za zemljom, jeste i „cirkus“ koji organiziraju, ili su organizirali odmah po dolasku u Pariz, zabave koje svedoče o obliku očajničke egzaltacije i duševne boli za zemljom porijekla. Ovaj roman je općenito priča o izbjeglištvu, o nostalgiji za bivšom domovinom, o nesnalaženju slavenskog čovjeka u inozemstvu, naročito na Zapadu. Najzad, može li se zaključiti da je to i priča o sukobu dva svijeta?