Knjiga koju držite u rukama, kad se siđe do suštine, knjiga je dvojice novinara o novinarstvu. A njih dvojica – Zlatko Dizdarević i Tomislav Jakić – pripadali su osamdesetih godina prošlog stoljeća u sami vrh jugoslavenskog i ne samo jugoslavenskog novinarstva: tih godina, naročito u drugoj polovici osamdesetih, profesionalno novinarstvo u Jugoslaviji – usprkos jednopartijskom sistemu, još uvijek snažnoj političkoj kontroli javnog života i ograničenoj slobodi govora – doživljavalo je ozbiljan uzlet. Politička, medijska, obavještajna i vojna nepromišljenost velikih zapadnih sila, predvođenih Sjedinjenim Državama, na Bliskom istoku – u zemljama poput Sirije, Iraka, Libije, Egipta, Jemena... – jedna je od nekoliko točaka u kojima su idejno dodiruju tekstovi Tomislava Jakića i Zlatka Dizdarevića izabrani za ovaj svezak. Kratkovidnost i štetnost zapadne politike prema Bliskom istoku najuvjerljivije je pokazana na recentnom primjeru Sirije. Amerika je, pojednostavljeno, bila ojačala radikalno islamističke monstrume, koji djeluju pod etiketama ISIL-a i Al-Nusre, za potrebe neuspješnog i promašenog rušenja sirijskog totalitarnog režima i predsjednika Asada. Kad su se proizvedeni kanibalistički plaćenici definitivno oteli kontroli, Zapad se odjednom približio dojučerašnjem neprijatelju Asadu: bio je to jedan od preduvjeta globalne kampanje protiv dojučerašnjih saveznika koji su se prometnuli u teroriste i glavosjeke koje valja zasuti bombama. Nikoga nije briga što se Sirija u međuvremenu, tokom rečenog zapadnog lutanja, skoro ugušila u krvi građanskog rata...