U svojim vanrednim knjigama kakve su Labirint i pamćenje i Bosanski Hrvati, Lovrenović je realizirao specifični oblik diskursa kulturnopovijesnog eseja, postavljajući neku vrstu osnove ovdašnjoj kulturološkoj esejistici i analizirajući pri tom ambivalentni, hibridni, dijalektički utemeljen bosanskohercegovački kulturnopovijesni identitet. U knjigama od Ex tenebrisa do Trpi li Bog Zulum on tematizira neposrednu krvavu bosansku prošlost i tranzicijski prezent iz pozicije političkoga hroničara, analitičara ideologija, komentatora socioloških i kulturoloških prevrata i transformacija, neprestano se pitajući kako je moguće misliti bosanskohercegovački susret/ sudar različitih kulturnih, nacionalnih, političkih, socioloških i čitavog niza drugih identiteta i identiranih procedura. Ključne formule iz kojih in primislja aktualitet historijskih i političkih zbivanja mogle bi se opisati pojmovima dekonstrukcijskog modela analize.