Mirisi Sarajeva

Sadržaj i osvrt

Mirisi Sarajeva knjiga je sjećanja... Nije riječ o mirisu somuna ili tucane kahve i slično (mada i to spominje) nego o mirisu prošlog vremena i nekog ranijeg Sarajeva. Međutim, autor na samom početku knjige jasno kaže da mu nije namjera kritizirati savremeno Sarajevo, niti podržava one koji kažu kako današnje Sarajevo nije što je nekad bilo („Ma nije! I ne može ni biti. A nije ni to što nam je nekad bilo – onako kako je nekad bilo prije toga. Čini mi se da posebno dijaspora žaluje za nekim prijašnjim Sarajevom i kritikuje ono kako je danas. Iako sam i ja „haman“ dijaspora – protivim se tome“). Ovo je, dakle, knjiga sjećanja o minulom vremenu. Autor piše o svojoj porodici. Potiče iz porodice Užičanin, a njegov djed Omer-aga je imao 16 godina kada je prognan iz Užica i doselio se u Sarajevo i postao ugledni ćebedžija. Kada je umro 1939. iza sebe je ostavio 17 kuća i 28 dućana. Po majčinoj strani potiče iz porodice Nanić, koji su posjedovali niz skladišta i pilana oko Sarajeva. Bila je to vrlo bogata porodica. Autor u ovoj knjizi opisuje sudbinu porodice poslije 1945. godine (ko je sve „bacio oko“ na njihove vile, kako su nacionalizirani dućani...), ali je akcenat na njegovoj mladosti i životu u sarajevskoj mahali, potom školovanju, zaposlenju, društvenoj aktivnosti...