Štof za građansko odijelo

Sadržaj i osvrt

... „Jedan od ključnih razloga zašto Oslobođenje izgleda tako kako izgleda i piše tako kao što piše, jeste njegova glavna urednica, Vildana Selimbegović, čiji izbor iz kolumni možemo pronaći u ovoj knjizi. Pri čemu Vildana ima tu nesreću ili izbor da piše političke kolumne ponedjeljkom, koje se bave gorućim, tj. aktualnim temama i koje takve po logici stvari prestaju biti aktualne već do sljedeće sedmice. To bi tako trebalo biti u teoriji. Ali, u praksi stvari su sasvim drugačije. Prvo zato što je ovdje politička i društvena nepomičnost skoro pa zadana, potom zbog studioznosti njenog pisanja, a na koncu i ništa manje bitno, zato jer se, kad se taj izbor iz kolumni ovako posloži, lako da razumjeti kako je riječ o procesima dugog trajanja, koje Vildana prepoznaje i prati. Ne bi stoga bilo pretjerano reći da će onaj tko pročita ovu knjigu kolumni moći steći adekvatan uvid u stvarnost Bosne i Hercegovine tridesetak godina nakon rata, u momentu kad su se svi optimizmi i nadanja pokazali kao iluzija. Nekoliko je dosljednih tematskih linija u Vildaninom pisanju. Prva jeste antifašizam, naglašavanje važnosti partizanske baštine i obračun s politikama koje tu baštinu dovode u pitanje. Drugi je dosljedni antinacionalizam prema svim trima stranama, koji naravno ne izjednačava njihovu krivnju za rat i aktualni društveno politički trenutak. Treći se odnosi na pisanje o situaciji u regiji i susjedstvu, iz kojeg je vidljivo da su Sarajevo i Oslobođenje možda i jedini prostor i medij koji još uvijek razumije da ovaj postjugoslavenski prostor funkcionira na neki jedinstven način i da ga je nemoguće razumjeti isključivo bavljenjem stvarima koje se događaju unutar vlastitih državnih granica. Na kraju, četvrta linija je ono što bi se moglo nazvati zdravorazumskim pisanjem, zbog kojeg autorica nailazi na najveća osporavanja u vlastitoj sredini, a to je linija ukazivanja na logičke paradokse političkog populizma u Sarajevu i na tragikomičnost njegovih nositelja...“